Alpinistički četvrtak s bračnim parom Grmovšek

Zagreb – U prvom ovogodišnjem predavanju iz ciklusa Alpinistički četvrtak, koji se održava već drugu godinu zaredom u Slovenskom domu, 21. veljače 2013. posjetili su nas Tanja i Andrej Grmovšek koji su svoj više od dva desetljeća dugi penjački put započeli u Alpinističkom odsjeku APD Kozjak Maribor. Oni su alpinisti i avanturisti kojima je na penjačkim ekspedicijama i u svakodnevnom životu geslo – manje je više. Ono što im predstavlja jednu od značajnijih životnih vrijednosti su zajedno doživljene planine, sport, pustolovine, istraživanja i jednostavnost.

Andrej se bojao visine

U proteklom desetljeću životni partneri Tanja i Andrej Grmovšek jedni su od najaktivnijih i najboljih slovenskih alpinista. Izuzetno zanimljivo predavanje bračnog para počeo je Andrej, koji je publici u prepunoj Prešernovoj dvorani poželio da u njemu uživa barem približno toliko koliko su oni na svojim penjačkim ekspedicijama. U planine odlaze već više od dvadeset godina, sa šesnaest je počeo penjati s kolegom, bojao se visine i zapravo je želio naučiti turno skijanje. Isprva se bavio isključivo sportskim penjanjem, kasnije se preusmjerio na alpinizam, prije svega na slobodno penjanje po dugim smjerovima na velikim stijenama. Posjetio je mnogo zanimljivih, nepoznatih i neistraženih penjačkih područja diljem svijeta. Njegova strast i ljubav je teško slobodno penjanje na gornjoj granici, u dalekim i nepoznatim područjima za penjanje. Na prvu ekspediciju otišao je 1993. u SAD-u, gdje se popeo stijenom El Capitan, a godinu kasnije s Andrejem Sotelškom otisnuo se na Madagaskar. Puno se penjao u Dolomitima i Paklenici, između ostalog i s hrvatskim alpinistima s kojima se vrlo dobro razumije, osobito s Igorom Čorkom. Usponi koje je obavio posljednjih godina predstavljaju najteže slovenske uspone po skalama u velikim stijenama. Slobodno se popeo i na poznati Couzyev smjer u Zapadnoj Cini i Pellesierjevim smjerom u Velikoj Cini. Po djelomično prvenstvom smjeru popeo se na Cerro Torre u Patagoniji i obavio daleko najbrži, jednodnevni uspon na Nameless Trango Tower u Pakistanu. Godine 2005. izabran je za najuspješnijeg slovenskog alpinista.

Oboje imaju status vrhunskog sportaša

Tanja je iz sportske obitelji skijaša, veslača i alpinista, roditelji su je u djetinjstvu upisali na balet, zbog sitne tjelesne konstitucije. Unatoč tomu što je dugo plesala balet, u dobi od petnaest godina prevladala je njena ljubav za „otvoreni“ prostor. Tako je poput supruga Andreja svoj alpinistički put počela u Alpinističkom odsjeku APD Kozjak Maribor. Iako su bili u istome društvu, njihovi se putovi dugo vremena nisu isprepleli. U studentskim danima puno se penjala i doživjela razne dogodovštine, još i danas ima lijepe uspomene na ta vremena. Na prvu zajedničku ekspediciju s Andrejem otišli su 1999. godine, kad su se u SAD-u popeli stijenom El Capitan, 2000. godine bili su na ekspediciji u Norveškoj a 2001. godine u Peruu. Puno se penjala i sa Sandom Vogler iz Krškog i s Monikom Kambič (o njoj smo pisali u Novom odmevu br. 47, op. a.). S kolegicama se kao dio prvog ženskog naveza popela na dva najznamenitija, zahtjevna stjenovita stupa na svijetu: patagonski Cerro Torre i karakorumski Nameless Trango Tower. Tanja i Andrej Grmovšek već dugi niz godina postižu razred vrhunskoga sportaša međunarodnog razreda prema kriterijima slovenskog olimpijskog odbora.

Prijelomnica – vjenčani dar

Vjenčali su se 2002. godine a za vjenčani dar dobili su par cepina. To ih je potaknulo da su se uz nove užitke počeli penjati po ledu, posebno Tanja, koja je više puta pobijedila u slovenskom kupu. Natjecala se i u svjetskom kupu gdje je nekoliko puta bila u finalu. Budući da je led relativno monoton, njihova je »ledena ljubav« dosta brzo završila. Penjali su se po čitavom svijetu, podosta po granitu u Alpama gdje je najbolji granit, zatim po vapnencu i slovenskim planinama. Preko većine smjerova penjali su se sa što manje opreme, slobodno, u »asketskom« brzom alpskom slogu – to je ono što im predstavlja najveći izazov. Vole se penjati zajedno jer zajedno dijele dobro i loše, svjesni su činjenice, ako mnogo uložiš, mnogo će se vratiti. Drage su im ekspedicije na kojima putuju s lokalnim stanovništvom, kad žive s njim i upoznaju njihovu kulturu. Takve pustolovne bile su dvije ekspedicije u Sečuan u Kini i u Indiji gdje su se popeli četirima prvenstvenim smjerovima a dvjema su se popeli po prvi put.

Potpuno sami među grizlijima

Godine 2008. penjali su se na Grenlandu, a prošloga ljeta na sjeveru Kanade na Yukonu, gdje prevladavaju ogromne šume, ceste vode u beskonačnu daljinu i završavaju u necivilizaciji. Ni sami nisu bili svjesni u što zapravo kreću. Andrej je priznao da su na tu ekspediciju otišli možda malo „prepočetnički“, kao da su u Europi, posebno stoga jer nisu imali satelitski telefon. Dodao je da je penjačka ekspedicija Cirque Of Unclimabable (Neispenjano područje) jedna od njihovih “najluđih” i prekrasnih pustolovina. Unatoč tomu popeli su se na istoimenu stijenu, koja se smatra najljepšom na svijetu. S njima smo se uz fotografski materijal otisnuli u divljinu subarktičkih prostranstava sjeverne Kanade koje mjeri 30.000 km 2 (kao jedna i pol Slovenija). U divljini u kojoj ne živi nijedan čovjek već samo grizliji, svisci i druge divlje životinje, popeli su se po nekoliko zahtjevnih smjerova a za kraj su danima veslali (dnevno su preveslali 30 do 40 kilometara) divljom rijekom Nahanni, natrag u civilizaciju. Njihova ljubav za prirodu odražava se i na profesionalnom planu. Tanja je nakon studija šumarstva osnovala poduzeće Arborist; savjetnica je za njegu urbanog drveća – šumogojstva. Andrej je zaposlen u Zavodu Republike Slovenije za očuvanje prirode, a po struci je geograf. Inicijator predavanja Željko Žarak je u ime planinarske zajednice zahvalio Slovenskom domu i organizatorima događanja izdavačkoj kući Libricon iz Zagreba, fondu Penjati se mora, koji djeluje u okviru alpinističke sekcije zagrebačkog planinarskog društva Željezničar i Marku Vukoviću iz istoimenog društva. (a.k.m.)